Standardni košarkaški dres je prije pola godine odložila u ormar i zaputila se u nove košarkaške avanture, tamo gdje se basket igra na potpuno drugačiji način. Nebitni su u Iranu taktika i stil igre, bitno je samo koliko brzo možeš da trčiš i kakav si šuter.
A Trebinjka Aleksandra Begenišić je o košarci koja se igra u Persijskom zalivu otkrila još mnogo toga.
“Igramo bukvalno skroz zamotane. Nosimo dole trenerku, gore dugi rukav, preko ide ovaj normalan dres. Kada su neke bitnije utakmice tada koristimo i hidžab”, kaže ova košarkašica.
U publici muškaraca nema priča Aleksandra. A ista pravila kao na terenu važe i na ulici. U šetnjama joj se smiju vidjeti samo oči i šake, sve ostalo mora biti pokriveno. Muškarcima se ne smije obraćati, a mora poštovati i ostale zakone ove države. Tako da nema Fejsbuka, Skajpa ni „Jutjuba“. U početku je to ovoj mladoj modernoj djevojci padalo vrlo teško, pa se snalazila kako je umjela. Čak se priznaje, ponekad pretvarala i da je muškarac kako bi na nesnosnim vrućinama iranskim ulicama prošetala otkrivena i udahnula malo svježeg vazduha.
“Uspijevalo mi je tako što oni nemaju visoke djevojke. Imam kratku kosu tako da izvadim pirsing i obučem neki malo veći duks i tako. Bukvalno hodam kao muškarac”, kaže Aleksandra.
Na Aleksandrin izbor polako se privikavaju i roditelji, tradicionalni Hercegovci. Majka čak navija i da obnovi ugovor sa iranskim timom, ali tek za koji mjesec dok se nagleda i nasluša kćeri koja je dugo bila u nepoznatoj zemlji.
“Prvo je bila zabrinuta kako ću da se naviknem na tj način života, nošenje marama i ostalih pravila, ali posle, njena rečenica je da muškarci nisu smjeli da mi priđu tako da je to za nju bilo super”, kaže Aleksandra.
Igrala je Aleksandra do sada u Turskoj, Švedskoj i Grčkoj. Ali u Iranu su kaže košarkašice puno bolje plaćene – ona je u njihovoj ligi zaradila duplo više para. To je i osnovni razliog što ponovo želi zaigrati sa hidžabom preko glave.
ATV