U organizaciji Udruženja dijabetičara i ostalih zainteresovanih lica Trebinje juče je u prostorijama Udruženja /naselje Tini/ održano predavanje na temu "Dijabetesno stopalo". Predavač je bio Projević dr Milan, a moderator Nada Bijedić, predsjednica Udruženja.
Nakon predavanja održana je i edukativna radionica na temu Šećerna bolest i njega stopala u okviru koje je svim učesnicima izvršen pregled stopala monofilament testom.
Dijabetesno stopalo je jedna od najtežih i najčešćih komplikacija uzrokovanih dijabetesom. Statistički podaci pokazuju da se svakih 30 sekundi u svijetu obavi po jedna amputacija. Šećerna bolest oštećuje nervni sistem i usporava cirkulaciju u stopalima što kasnije može dovesti do gubitka osjećaja u stopalima. To znači da osoba sa dijabetesom neće odmah osjetiti ako se bosonoga ili u čarapama nabode na trn, kamančić ili neki drugi manji predmet i nastane ranica.
Stoga, svaka osoba sa dijabetesom treba svakodnevno da pregleda i prati stanje svojih stopala.
Čak i male povrede i male rane, kao što je žulj zbog novih cipela, mogu za kratko vrijeme dovesti do ozbiljnih komplikacija. Šećerna bolest usporava cirkulaciju tako da rane, npr. usljed žulja, teško i sporo zarastaju. Rana koja ne zarasta predstavlja rizik za razvoj infekcije i opasnost da se kod pacijenta pojave teže komplikacije.
Kod osobe sa šećernom bolešću infekcija se brzo širi, a zbog smanjenog osjećaja u stopalima pacijentu lako promakne pogoršanje problema. Krajnja komplikacija nezaliječene rane /ulkusa/ na stopalu je amputacija i upravo su ulkusi prethodili najvećem broju amputacija kod oboljelih od šećerne bolesti.
Zato, u slučaju bilo kakve povrede, pa i najmanje rane, osobe sa šećernom bolešću ne treba da posežu za „domaćim“ lijekovima. Takođe, kurje oči, žuljeve i bilo koje druge probleme treba tretirati samo pod nadzorom ljekara.
Osobama sa dijabetesom je na predavanju ukazano na značaj adekvatne higijene i njege stopala, mjera koje treba poduzimati da bi se izbjeglo stvaranje ulcera ili ranice koja opet može dovesti do gangrene i amputacije. Učesnicima radionice je više puta napomenuto da se u slučaju stvaranja „ranice“ bez odlaganja moraju obratiti ljekaru kako bi se provela adekvatna njega i terapija.