Njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije poručio je na Svetosavskoj akademiji u Trebinju da ljudi treba da brinu jedni o drugima, kao i da se ovaj svijet mora razumjeti kao od Boga darovani vinograd i ugledati se na dobrog vinogradara, koji se kroz vinograd kreće pažljivo i brižno, pazeći da čokoti uvijek stoje tako da ne smetaju onome pored sebe.
![]()
Vladika Grigorije rekao je sinoć da je Sveti Sava prvi čovjek koji se svim svojim bićem opredijelio da u narod uvede red i zakon, te pokazao da je njegova vizija bila dalekosežnija od vizije svih drugih velikih duhova koji su postojali i postoje u našem narodu.
On je rekao i da bi Sveti Sava, ako bi danas došao u Hercegovinu, svoju zemlju humsku, vidio da poslije toliko vijekova njegova vizija nije ostvarena, ali da je sada, kao i tada, najvažnije upravo ono za što se i on borio: red, poredak, pravo i pravda, prosvjećenje i liječenje ljudi.
„Vidio bi Sveti Sava kako ga mi na današnji dan svečano slavimo, ali nisam uvjeren da bi takvog pregaoca naše slave i pohvale, naše velike riječi učinile srećnim“, naveo je vladika zahumsko hercegovački i primorski.
On je uvjeren da bi bilo mnogo pitanja.
„Uvjeren sam da bi nas pitao zašto vlada bezakonje, zašto nema reda, zašto smo zapustili škole i bolnice i ono najvažnije i najbolnije za Svetog Savu i tada i danas – zašto se svađaju braća? Zašto mrze jedan drugoga, zavide i ubijaju? Zašto lažu, otimaju i pljačkaju? Nekako sam uvjeren da bi se u vinogradu koji je lično zasadio osjetio strancem i došljakom“, rekao je vladika Grigorije sinoć u Domu mladih u Trebinju.
On je istakao da, kao neko ko sjedi na prestolu koji je Sveti Sava osnovao i utvrdio, ne želi da ponavlja mnogo puta izrečene riječi ko je bio Sveti Sava i šta je radio, već ima potrebu da predloži šta bismo mogli da radimo „ne bi li naša zemlja, naš grad i mi sami makar malo zaličili na onakvo mjesto i ljude kakvim nas Sveti Sava želi vidjeti i kakve nas, kao Hristov učenik i sluga i naš otac, želi izvesti pred lice Božije kao svoj narod“.
Poredeći grad i vinograd, vladika Grigorije je napomenuo da nijedno ne može da postoji i opstane bez onoga za šta se Sveti Sava borio svim svojim bićem, a to su red, zdravlje i nauka, mir i pomirenje.
Podsjetivši na jevanđelsku priču o zlim i dobrim vinogradarima, vladika je napomenuo da se ovaj svijet mora razumjeti kao od Boga darovani vinograd, a „služenje u gradu i vinogradu i sinovsku odanost kao jedini ispravan put“, da od sinova vinograda ne bi postali „samo kradljivci plodova“ njegovih, osuđeni da budu protjerani iz vinograda i ovog Božijeg svijeta.
„Stoga, vinogradari, a pogotovo vladari pazimo na svoje vinograde i gradove, da se ne postidimo kada dođe Gopodar ili njegov sin, a u našem slučaju to bi mogao biti i Sveti Sava. Kada bismo samo znali kakva je briga i žrtva potrebna niko se ne bi otimao da bude vladar ili vinogradar ako nema svijesti o velikom vinogradaru – Gospodaru“, rekao je vladika Grigorije.
On je dodao da nema mjesta očajanju, iako smo u takvom stanju da bismo se sigurno postidjeli Svetoga Save, te napomenuo da je velika utjeha to što se vinograd uvijek iznova može obnavljati i oživljavati.
„Zato, ugledajmo se na dobrog vinogradara, koji se kroz vinograd kreće pažljivo i brižno, pazeći da čokoti uvijek stoje tako da ne smetaju onome pored sebe. Kad je potrebno drugom čokotu, oni mu prave hlad, a kad je potrebno sunce – ne prave mu osjen. Tako i mi, braćo i sestre, brinimo jedni o drugima jer je to najbolje upravo za nas“, poručio je episkop zahumsko-hercegovački i primorski.